Kadetska reprezentacija Srbije, dečaci rođeni 2006. godine i mlađi, završili su kao šesti Evropsko prvenstvo u Crnoj Gori.
Time je generacija koju je dugo vodio Nikola Maksimović, a pred ulazak u kadetske vode preuzeo Darko Trivković, napravila dobar rezultat na debiju na internacionalnoj sceni, približivši se najboljem turniru koji je jedna generacija imala pod srpskom zastavom.
I dalje najuspešniji kada je u pitanju kadetski uzrast, ostaje generacija 1992, koja je pre 14 godina na istom mestu, u Crnoj Gori, bila petoplasirana pod vođstvom Slobodana Jokanovića kome je Maksimović bio pomoćnik.
Đorđe Draško izabran je u idealnu postavu šampionata, dok je i Ognjen Cenić sigurno svojim partijama i talentom bio blizu nje. Potencijala u Srbiji, videli smo i to na prethodnim generacijama, nesumnjivo ima.
Da li će Rukometni savez Srbije prepoznati momenat i podržati ovu generaciju organizacijom nekog od velikih takmičenja u naredne tri godine, ostaje da vidimo.
Poslednji put je RSS bio domaćin velikog takmičenja u mlađim kategorijama davne 2009. godine, kada su Niš i Vrnjačka Banja ugostili najbolje kadetkinje Evrope, a upravo ta generacija 1992 vezala je nakon toga dva polufinala Evropskog i Svetskog prvenstva u juniorskoj konkurenciji. Taj podvig Zorana Valdevita i njegove generacije, ponovila je i nadmašila juniorska muška selekcija 2002 osvajanjem bronze na EP i četvrtim mestom na SP.
Takmičenje pred domaćom publikom, mobilizacija rukometne javnosti i medija, specifičan pritisak koji momke tera da odrastu pre svoje generacije, marketinški benefit cele priče, pronalaženje i afirmacija novih rukometnih radnika – mladih ljudi, trebalo bi da bude prioritet u narednom periodu vrhuške i kancelarije RSS.
Mnogi od nas se sećaju početka generacije Nenadića, Šešuma, Prodanovića, Markovića, punog „Pionira“ sa 7.000 na tribinama tokom finalnog vikenda EP kadeta 2004. godine…
Takmičenjima koja su u prethodnoj deceniji organizovale Hrvatska, Slovenija, Crna Gora i Makedonija (čak i BiH juniorsko SP 2013) ne zna se broja. Krajnje je vreme da se sa praksom „dugog toplog leta“ u rukometnoj Srbiji prestane.
Vreme je da se zasuču rukavi.