Kadetska reprezentacija Srbije završila je učešće na Šparkasen kupu osvajanjem četvrtog mesta.
U polufinalu su poraženi od Islanda sa (28-27), dok je u meču za treće mesto Nemačka 2 slavila nakon izvođenja sedmeraca sa (28-26) dok je regularni deo završen (24-24). U meču protiv Islanđana tim Srbije predvodio je Đorđe Draško sa 11 pogodaka dok je Uroš Stanković dodao sedam golova. Protiv Nemaca u borbi za bronzu ponovo je Draško blistao sa devet golova, a Andrija Stankov je upisao gol manje.
Nakon ostvarenog rezultata najbolji pojedinac u redovima kadetske reprezentacije Srbije, Đorđe Draško je uprkos porazima izrazio zadovoljstvo prikazanim igrama svoje ekipe:
“ Svi smo zadovoljni današnjim utakmicama, iako smo upisali dva poraza. Pokazali smo da imamo karakter i da možemo sa svima da se nosimo. Svaka čast svim mojim saigračima i stručnom štabu, mislim da smo dobro reprezentovali Srbiju. Hvala rukometnom savezu Srbije na odličnim uslovima tokom priprema za ovaj turnir, mislim da smo opravdali poverenje. Ovo je samo jedan korak ka ostvarivanju naših ambicija i nadam se da ćemo zajedno rasti i beležiti još bolje rezultate u nastavku“, istakao je Draško.
Selektor Orlića, Zoran Todić se nadovezao i osvrnuo najpre na polufinalni duel sa Islandom:
“Polufinalna utakmica sa Islandom, kao i utakmica za treće mesto pokazala je da ova selekcija može da igra sa svima! Odlično smo otvorili utakmicu sa Islanđanima, igrali smo agresivno i motivisano u odbrani, momci su ispoštovali dogovor kako ćemo nadigravati odbranu 5-1. Poveli smo sa četiri gola razlike, ali nas je nažalost i nekoliko sudijskih odluka zaustavilo u nameri da napravimo još veći zalog. Ono za čime najviše možemo žaliti jeste propuštena šansa da se još jednom nadigravamo sa snažnom selekcijom Nemačke u velikom finalu“, rekao je selektor Todić, a potom se osvrnuo na okršaj u borbi za treće mesto:
“Bili smo vidno razočarani epilogom polufinalne utakmice, momci su lošije otvorili meč. Domaći su to iskoristili da se odlepe na plus četiri, ali smo pravovremenim izmenama konsolidovali ti i vratili se i rezultatski u meč. Na poluvremenu smo imali nerešen rezultat, a neizvesnost drugog dela igre donela je i sedmerce, gde su Nemci nažalost bili uspešniji“.
Nakon analize susreta, trener srpskih kadeta osvrnuo se i na celokupan turnir i rad sa talentovanom generacijom:
“Prezadovoljan sam odnosom i zalaganjem svih momaka, bili smo korektni u najbitnijem segmentu igre, odbrani, na čemu potenciram najviše. Ovaj turnir je od neprocenjivog značaja za nas, veliko iskustvo koje smo stekli, a pokazao je i realno stanje svakog igrača, što će nam pomoći da na narednim okupljanjima ispravimo uočene propuste. Zahvaljujem sa ovom prilikom Rukometnom savezu Srbije što nam je omogućio učešće na ovako prestižnom turniru, a mi smo svojim igrama zaslužili poziv i sledeće godine, kada će nastupati igrači rođeni 2008. godine i mlađi. Očekuje nas dosta posla u narednom periodu, iskreno se nadam da ćemo imati mogućnosti da se okupljamo što češće, da igramo što više utakmica sa kvalitetnim reprezentacijama, jer samo na taj način možemo napredovati. Verujem da ova selekcija može da napravi dobar rezultat na Svetskom prvenstvu sledeće godine u Egiptu!“, zaključio je Zoran Todić.
Photo credits: Stefan Ivanović
1 komentar
Imao sam priliku, posle nekoliko godina, da odgledam ovaj turnir uzivo. Nadam se da komentar nece nikoga uvrijediti jer je zelja da se nesto promjeni, a na da se pokazuje prstom. Vidjeni rukomet, po mom skromnom „starackom“ misljenju, nije bas vrhunski za taj uzrast. Srbija nije mnogo kombinovala, sve se svodilo na igru 1 na 1 ili 2 na 2 sa pivotmenom. Igrac 17 je odlican, ali mu je u kljucnim momentima nedostajalo svezine. Selektor je odlucio da ovaj igrac bez izmene odigra poslednja 3 susreta tako da je za manje od 24 casa odigrao 150 minute bez izmjene. Neshvatljivo da se mlad igrac stavlja pod takav pritisak i rizik. Desni bek broj 15 zna rukomet, ali igra za sebe, mnogo prica sa sudijama i pada u odbrani pokusavajuci da iznudi probijanje. Ne znam ko ovu djecu uci takvim stvarima u klubovima i ko im dozvoljava da uopste pogledaju ka sucima, a kamoli da prigovaraju. Cujem poslije od bolje upucenih da igra kod selektora u klubu kao i jos nekolicina igraca. Ostali bekovi nisu imali nikakav ucinak u napadu, samo zabadanje i ukrstanje, nisu ni gledali ka golu. Izuzetak je igrac 26 koji je igrao u prve dvije utakmice i ostavio dobar utisak. Vjorovatno je bio povrijedjen pa nije igrao, a bilo bi lijepo videti 17 i 26 da igraju zajedno. Pivotmeni bas dobri i u napadu i u odbrani, kao i desno krilo 7. Nevjerovatno da lopta uopste nije isla na lijevo krilo. Ocigledno je selektoru postavljen cilj da se nesto mora uraditi na ovom prijateljskom turniru jer kako drugacije objasniti igru sa 7-8 igraca u posljednje 3 utakmice. To govori i igra u odbrani, cesto na ivici dobivanja direktnog crvenog kartona sto se i desilo u nekoliko navrata. U tome je prednjacio igrac 3 koji su nerjetko bili na granici da se povredi protivnicki igrac
Takticki veoma tanko, druge selekcije su nas pobjedile igrajuci rukomet, sa koriscenjem znatno veceg broja igraca, igrom na krila, prolaz. Protiv Islanda se to najvise vidjelo kad je nedostajalo svezine i akcija. Individualni kvalitet se vidi kod brojeva 17, 7, 22, 35, 26 i golmana sa brojem 16.
Izvinjavam se ako sam nekoga uvrijedio ili povrijedio komentarima, namjera je iskrena. Pomoc treba Srpskom rukometu.