Može biti i umoran i star i ozlijeđen, dobar, loš ili zao, ma što god hoćete ali Hrvatskoj je opet zlata vrijedan.
Kada su Slovenci odveli utakmicu u egal, preko brojnih kontri Dragana Gajića došli na 20:20, Slavko Goluža je uradio jedino što je mogao – vratio Ivana Balića. Slijedećih šest napada je maestro direktno riješio, bilo golom, bilo asistencijom na otvorene ljude, od Kopljara do Vorija. Apsolutni 'match winner' još jedne dramatične večeri u Vršcu.
Balić je do kraja zabio tri gola, Mirko Alilović obranio neke ključne lopte poput sedmerca Gajiću ili zicera Mihi Žvižeju i Hrvatska je opet dobila identičnim rezultatom. Nakon 31:29 protiv Islanda i konačni zapisnik utakmice protiv Slovenaca je 'govorio' 31:29.
Četiri boda iz četiri utakmice. To je bio plan. On je i ostvaren, a uz koliko muke i problema sada je nešto manje bitno.
Poučen drugim poluvremenom utakmice s Islandom, kada je napadu Denis Butnić dao neku drugu dimenziju, Goluža se odlučio ovaj put ostaviti Kopljara na klupi a odmah krenuti s Buntićem. Problem u početku je bio Štrlek, promašeni penal pa promašena kontra odveli su ga na klupu, Ninčević je dobio šansu, poslije se i Štrlek vratio, ali dok je s Islandom ta strana napada bila sjajna, ovaj put je Čupić trpao kao mahnit. Devet njegovih golova, ali to ne treba čuditi jer je nakon utakmice s Islandom golman Gustavsson izjavio kako im je plan bio zatvoriti Čupića i puštati Štrleka vjerujući da je on ta slaba karika.
Duvnjak je opet bio raspucan u prvom poluvremenu, Lacković izgleda vrlo dobro i mirno smo kontrolirali utakmicu. Konstatno držali 3-4 razlike, tek je Hrvatima probleme radio mladi bek Cimosa Dolenec, taj ljevak ima potrebnu drskost i potrebnu kvalitetu i bit će sigurno dobar igrač.
Na odmor se otišlo s mirnih četiri razlike, ali kada treba 'ubiti' utakmicu tu Hrvati nikad nisu bili majstori i nikad nisu bili s takvim mentalitetom. E sada je li stvar što nisu igrali na maksimumu ili zbog toga jer su Slovenci žilaviji nego je itko mislio, teško je reći. Ali s tempom koji su nametnuli jedni i drugi 3-4 razlike nije bilo presudno, to se stiže u samo nekoliko minuta što su Slovenci i pokazali i preko brzog Gajića u 44. minuti izjednačili na 20:20.
Ulazak Balića je bio presudni momenat. Sve je polazilo od njega, Kopljar je zabio na njegovo, Čupić je zabio, Lacković je zabio i u 50. je bilo mirnih 26:23. Uz spomenute bravure Alilovića koji je susret završio sa 10 obrana, gdje konačni broj ne govori toliko koliko govori timing njegovih obrana.
U ključnih trenucima, hrvatski zid ispred Mirka, koji je bio u očekivanih 6-0, opet nije briljirao, opet nije bio na razini koja bi ulijevala povjerenje pred neke jače protivnike od Slovenije, koja je limitirana na vanjskim pozicijama i koja nema čovjeka koji se može dignuti i razvaliti branku sa 10 metara.
Kada se sve zbroji i oduzme, Hrvatska je uzela bodove, Slovenija je zaprijetila ali nema kvalitetu, prije svega na vanjskim pozicijama, da jače ugrozi Hrvatsku. I nema Balića. Što je neka druga priča koja je u Vršcu bila presudna.
Hrvatska je osigurala drugi krug, protiv Norveške će igrati za sva četiri boda i veliki kapital uoči okršaja sa Španjolcima i Francuzima.
photo: www.ehf-euro.com
